Po prvi put Radauš u Sinju
Ivan (Vanja) Radauš (29. 4. 1906. – 24. 4. 1975.) hrvatski je kipar, slikar i književnik, rođen u Vinkovcima 1906. godine kao treće dijete u obitelji Franje Radauša i Terezije r. Andress. U rodnim Vinkovcima završava osnovnu (pučku) školu te upisuje gimnaziju koju ne završava, nego počinje zajedno s ocem raditi zanat (Radaušev otac bio je sedlar, tapiser i lakirer). Igrom slučaja, Mato Medvedović, strastveni kolekcionar i zaljubljenik u umjetnost, u to vrijeme kraljevski nadšumar u Vinkovcima, utjecao je na Radauševa oca da Vanjine radove pošalju na Kraljevsku akademiju u Zagreb i provjere mogućnost nastavka obrazovanja na Akademiji. Na Akademiji uči od velikana hrvatske umjetnosti – Ivana Meštrovića, Rudolfa Vrandeca, Frane Kršinića, Roberta Frangeša Mihanovića i Ljube Babića, a diplomira 1930. u klasi Ivana Meštrovića. Godine 1927. kao student Akademije priređuje prvu izložbu u rodnim Vinkovcima, međutim ta se izložba zbog manjka podataka ne navodi kao prva samostalna izložba. U kratkom razdoblju, 1932. – 1933. bio je član umjetničkog udruženja Zemlja. Godine 1939. priređuje prvu samostalnu izložbu – izlaže 37 skulptura, crteže, akvarele i grafike. U razdoblju 1940. – 1943. radi kao nastavnik u Obrtnoj školi u Zagrebu, a 1943. odlazi u partizane i sudjeluje u NOB-u, u Zagreb se vraća 1945. godine.
Vanja Radauš kipar je s najviše realiziranih javnih spomenika u Hrvatskoj u razdoblju 1945. – 1990. Iako poznat kao ekscentrik i kontroverzna ličnost, brojni suvremenici, a među njima i Stipe Sikirica, pamte ga kao iznimnu intelektualnu veličinu, uvijek spremnog na razgovor o literaturi, umjetnosti ili matematici. Premda po vokaciji i obrazovanju kipar, Radauš je iza sebe ostavio i četiri zbirke pjesama, roman, na tisuće crteža i čak dvije objavljenje foto-monografije što ga čini najplodonosnijim hrvatskim umjetnikom u povijesti. Najpoznatiji kiparski ciklusi su mu: Tifusari (1958.), Panopticum Croaticum (1961.), Čovjek i kras (1964.) i Krvavi fašnik (1966.). Tijekom sedamdesetih, sve do smrti, izvodi niz crtačkih ciklusa Flora Croatica / Crni herbarij, Sjećanje na djetinjstvo, Konstrukcije.
Stipe Sikirica nakon završetka Škole primijenjenih umjetnosti u Splitu, 1953. godine upisuje studij kiparstva na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Na trećoj godini studija, Radauš ga, kao dekan Akademije, prvoga bira kod sebe u klasu, Po završetku Akademije, 1958. upisuje poslijediplomski studij i postaje suradnik u majstorskoj radionici Vanje Radauša, gdje će ostati punih šest godina. Iako je Vanja Radauš slovio kao ekscentrik i teška ličnost kojoj sukobi sa studentima nisu bili nepoznanica, Sikirica je s Radaušom pronašao zajednički jezik te su ostali bliski i nakon Sikiričina odlaska iz majstorske radionice, a prijateljevat će do Radauševe smrti 1975. godine.