Stipe Sikirica
1933.
1933.
Rođenje
Dana 29. travnja u Jabuci je rođen Stipe Sikirica, u obitelji Nikole i Jele rođene Čota, kao treće dijete od šestero braće i jedne sestre.Idilu djetinjstva prekinut će Drugi svjetski rat, a proživljeno iskustvo stradanja, bježanja i djetinjeg straha, Sikirica će kasnije evocirati u nekim svojim ranim radovima.
Nakon osnovne škole u Jabuci, u Sinju je završio nižu gimnaziju i položio malu maturu, a potom upisuje Školu za primijenjenu umjetnost u Splitu koja je u to vrijeme na zavidnoj stručnoj razini, te učenicima predaju velika imena poput Krune Prijatelja, Ante Kaštelančića, Joke Kneževića i Ivana Mirkovića Već od najranije dobi Stipe je neprestano sa svojim nožićem u ruci, rezucka i oblikuje, stvara, te je u krugu obitelji dobio nadimak ''mali umitnik''.
Godine 1943. imao je i prvu izložbu, na kuhinjskom stolu obiteljske kuće izložio je svoje radove ocu Nikoli i njegovim prijateljima, među kojima se našao i veliki hrvatski književnik Mirko Božić. Primijetivši Stipin talent i vještinu, on će mu u Splitu kupiti i na poklon u Jabuku poslati prva prava kiparska dlijeta.
1953.
1953.
Upisuje studij kiparstva
Upisuje studij kiparstva na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu te diplomira 1958. godine. Iste godine upisuje poslijediplomski studij i postaje suradnik u majstorskoj radionici Vanje Radauša, u kojoj će ostati 6 godina. Sikirica će Radauša godinama isticati kao intelektualno i umjetničku veličinu te ključnu figuru koja je obilježila njegovo formativno razdoblje i utabala stvaralački put.1955.
1955.
Prva izložba
Prvi put izlaže u Sinju. Na skupnoj izložbi studentskih radova izlaže zajedno s Antom Župićem, Ivom Čatipovićem i Markom Filipovićem, članovima likovne sekcije Udruženja studenata sinjske krajine.1957.
1957.
Na izvoru
Već kao student, 1956. godine izrađuje skicu za javnu skulpturu – česmu u Sinju. Fontana Na izvoru (Luca) postavljena je u javni prostor godinu dana kasnije i dan danas je omiljeno mjesto susreta i druženja svih generacija. Malo je poznato da je trebala imati kružni oblik, kao simbol Sinjske alke.Zbog skulpture Na izvoru Sikirica je dobio i strogu pedagošku mjeru, ukor rektora pred isključenje tadašnjeg rektora Ljube Babića, jer je vijest prenesena u novinama, s pratećom reprodukcijom skulpture – što je u to vrijeme studentima bilo strogo zabranjeno.
Skulpturu Na izvoru lokalna zajednica preimenovala je u Lucu, prema urbanoj legendi o djevojci koja je radila u obližnjem ugostiteljskom objektu i koja je voljela piti, pa je na česmu svako malo dolazila po vodu za gemišt.
Kraj 1950-ih
Kraj 1950-ih
Sloboda da radi što voli - grupe ''15 mladih'' i ''Staza''
Vrijeme umjetničke afirmacije Stipe Sikirice obilježeno je raskolom i previranjem na umjetničkoj sceni. S jedne strane javljaju se tendencije ka avangardi i apstrakciji, dok s druge strane dio umjetničke scene nastavlja utabanom stazom tradicionalne, konzervativne figuralike i estetikom soc-realizma. Avangarda pritom nosi predznak zapadnjačke, kapitalističke, dakle politički nepodobne umjetnosti, dok soc-realizam stvara umjetnost po političkom diktatu samoupravnog socijalizma čime se narušava autonomnost umjetnosti kao osnovni preduvjet za slobodu umjetničkog stvaralaštva. Stipe Sikirica i drugi mladi autori okupljeni u grupi 15 mladih i Staza u takvoj se atmosferi odlučuju za ,,novi putˮ kojeg su definirali kao ,,slobodu da rade što voleˮ, a svoje su ideje, stavove i umjetničke afinitete prezentirali na skupnim izložbama. Krajem pedesetih Sikirica izlaže na brojnim skupnim izložbama u Zagrebu, Splitu, Rijeci i Beogradu. Izlaže kao član ULUH-ove sekcije, kao suradnik Majstorske radionice Vanje Radauša te kao član grupe '’15 mladih'' i grupe ''Staza''.1959.
1959.
Susret s Meštrovićem
Za vrijeme Meštrovićeva boravka u Zagrebu priređen je prijem u ULUH-u na koji je bio pozvan i Sikirica, kao jedan od najmlađih članova. Slikar Vjekoslav Parać predstavio ga je velikom Meštroviću, a njihov jedini susret i kratak razgovor Sikirici se duboko i trajno urezao u pamćenje te uvelike odredio njegov umjetnički put.''Šezdesetih godina, kada sam se vratio iz vojske, vidio sam kod svojih kolega da svi trčimo u isti tor, da smo svi pod opterećenjem Moorea, Meštrovića, Kršinića itd. I sam sebi kažem – Imam i ja svoj teret, kojega mi je Meštrović nametnuo. Ako je njega fasciniralo, zašto mene ne bi fascinirala moja Alka, moj kraj. I tada mi je Alka pala na pamet.'' (Stipe Sikirica)
1962.
1962.
Alklarski ciklus
Temu Sinjske alke Sikirica dosljedno obrađuje i u svojoj prvoj samostalnoj izložbi Alkarski ciklus održanoj u Salonu ULUH-a u Zagrebu. Na izložbi je prikazano 14 skulptura i jedan crtež. Tom će izložbom Sikirica i službeno uspostaviti trajni tematski okvir i otkriti intimnu umjetničku preokupaciju baštinom i folklorom rodnog kraja. Sikirica evocira realan prostor Dalmatinske zagore s ciljem iznalaženja originalnih skulptorskih rješenja, a njegov izraz postaje autentičan – istovremeno liričan i monumentalan, intiman i univerzalan.Alkarski ciklus predstavlja sintezu Sikiričina studentskog iskustva, suradnje s velikim Vanjom Radaušom, studijskog putovanja po Italiji, upoznavanje oblikovnih postulata Moorea, Marinija i Giacomettija, te presudni susret s Meštrovićem. Iako se napaja na mnogim umjetničkim izvorištima, Alkarskim ciklusom Sikirica otkriva vlastiti umjetnički jezik, suptilan i razumljiv, istovremeno pučki i svjetski, blizak čoviku s kamena, ali i univerzalan
1965.
1965.
Spomenik alkaru
Postavljanje Spomenika alkaru povodom svečanosti 250. Sinjske alke, predstavlja vrhunac Alkarskog ciklusa. ''Ja se nadam da većina Sinjana na nju (skulpturu) gleda kao jedinstven konjanički spomenik kojemu se takav ili sličan ne može vidjeti u Europi. Najveća zamjerka je bila što alkar i konj nemaju odoru koju bi trebali imati. I danas mislim da razne odore se skinu i bace, iako su one u etnografskom smislu silno značajne i bogate, ali u skulpturi nisu značajne. Meni je kompozicija morala govoriti kakav je taj čovjek koji brani svoj dom, ženu, djecu, braću… Ja sam htio da taj likovni moment bude sveobuhvatan u povijesnom i svevremenskom pogledu. A i naravno, da ne plagira nikoga.'' (Stipe Sikirica)1967.
1967.
Pali borci
Radi spomenik palim borcima u Radošiću.1971.
1971.
Ustanik
Na ulazu u selo Glavice postavljen je spomenik Ustanik koji je uslijed ratnih devedesetih miniran od strane lokalnog stanovništva.''Figura, meni je to bila Alka, alkarski momak, koji nosi pušku preko ramena i jaketu. Imao je gore nekakvu petokraku koja je smetala nekima – tri puta su ga minirali... A ja sam bio najzadovoljniji tim spomenikom, bio mi je najdraži, jer je bio monumentalan, strukturom interesantan i živ u pravom smislu. I jadan se odupirao tri miniranja.'' (Stipe Sikirica)
1974.
1974.
Mladenci
U Parku mladenaca u zagrebačkom kvartu Siget postavljena je skulptura Mladenci. Ideja parka je bila da mladenci nakon sklapanja braka u parku zasade jedno stablo kao simbol ljubavi koja će rasti i razvijati se. Sa svakim novim brakom, park je rastao, a prvo je stablo zasađeno u studenom 1967. godine. Imena mladenaca su se upisivala u knjigu parka, a mogli su i nazočiti sadnji. Kao poklon, dobivali su nacrt parka u kojem bi bilo ubilježeno njihovo stablo.Skulptura ''Mladenci'' postavljena je 2008. godine na Gazu, u Sikiričinoj rodnoj Jabuci.
1977.
1977.
Anđelija ili Anđa
Umjetnička preokupacija etnografijom i folklorom zavičaja manifestira se i u stvaranju niza ženskih likova, skulptura koje dijele zajedničko ime – Anđelije ili Anđe. U tim ženskim likovima Sikirica sublimira arhajski koncept ženskosti i materinstva koji za njega simbolizira vezanost za zemlju, rodnu grudu i ognjište.1978.
1978.
Štit veliki vojvode alkarskog
''Veliki štit alkarskog vojvode nije bio narudžba, to je nekakvo moje opterećenje; Alkarski ciklus samo nastavio dalje. Negdje šezdesetih sam napravio reljef. Ja sam toliko bio opterećen Alkom da sam i razmišljao o tome cijelo vrijeme – kako napraviti bitku bez odsječenih glava, a bude glorificiran i moj narod. Tu je ušao jedan moment patetike… U borbama nema lirike, moja je forma lirična – takvu je želim nositi. Kako je taj motiv mene permanentno držao, pokušao sam napraviti 'vojvodin štit', jer onaj štit od druga Tita u koji su se upisivali pobjednici, meni je bio preškolski, presuhoparan i preakademski. Na štitu samo razrađivao okruglu površinu pa sam u krug stavio alkare, a tu je došao i slavodobitnik koji je ovjenčan slavom, ima lovorov vijenac, a on trči i pobjeđuje. To me nije zadovoljilo, pa sam išao na štit vojvode, 'vojvodin štit'. A sreća je bila ta masovka (s reljefa), da je prilagodim tome, a onda se to svidjelo mnogim ljudima, pa je došlo do toga da se napravi format za Hotel Alkar. Neki ljudi iz uprave alkarskog društva su poželjeli da se odlije, pa sam predložio da se to odlije u plemenitom materijalu.'' (Stipe Sikirica)Uz obod, na gornjoj polovici štita, ispisane su riječi ''Bistra oka srca junačkoga'', a na donjem dijelu ''Štit veliki vojvode alkarskoga''.
Štit je težak 90 kilograma, promjera 110 cm, odljeven u čistom srebru u radionicama Rudarsko-topioničarskog basena u Boru.
Replika Štita poklonjena je počasnom alkarskom vojvodi Josipu Brozu Titu.
1985.
1985.
Alkarski dukati
Priprema i izvodi alkarske dukate (tri zlatnika i tri srebrenjaka) prigodom 270. Sinjske alke.''Narodna banka Jugoslavije izdat će ove godine zlatni kovani novac u apoenima 10, 20 i 40 tisuća dinara i srebrni u apoenima od tisuću, dvije tisuće i tri tisuće dinara. Prigodni zlatni novac bit će izražen od zlata finoće 900 promila, u specijalnoj tehnici, a svaki zlatnik, zavisno od nominalne vrijednosti, bit će težak pet, odnosno osam i četrnaest grama. Srebrenjaci će biti teški šest, četrnaest i dvadeset šest grama i sadržavat će 925 promila srebra. Na svakom zlatniku i srebrnjaku bit će utisnut tekst ''Sinjska alka 1715 – 1985'' a uz to na njima će se nalaziti razni motivi tog viteškog natjecanja.'' (Obavijest Narodne banke Jugoslavije kolovoz ¸1985.)
1985.
1985.
Monumentalne vratnice
Sikirica izvodi monumentalne vratnice na Crkvi Čudotvorne Gospe Sinjske.“Kad sam rado vratnice, bilo mi je važno sljedeće: dolazak iz Rame, svetište, borba i uspjeh, i na koncu narod. Želio sam, poput Jurja Dalmatinca, da u tim licima svatko iz naroda prepozna nekog svog poznanika, a ne neko uglačano renesansno lice. A naravno da sam ja stavljao, čak i namjerno, moje poznanike, prijatelje i rođake… Meni će biti drago da ako na bilo koju figuru ima i pet sličnih... Stavio sam tamo i svog prijatelja Juru Kaštelana, Ivana Raosa, Jozu Laušića itd. Sve ono što je bilo moje društvo i moj okrug. Mislim da je to moj uspjeh, ali i uspjeh Sinja. Sinjanin može s velikom radošću to pokazati bilo kome...” ''Vratnice su izlivene u bronci, u jednom komadu, jednoj plohi, što je pravi ljevački podvig, a otvaraju se kao dvokrilna vrata.''
1990.
1990.
Filip Grabovac
Postavljena skulptura Filipa Grabovca u Vrlici. Nakon što je za vrijeme rata minirana i uništena, ponovno je postavljena 1997. godine.1991.
1991.
Zlatnik s alkarskim motivom
Zlatnik s alkarskim motivom otkovan kao prvi hrvatski novac u Zlatarni Celje.Riječ je o neslužbenom (privatnom) izdanju kovinskog novca u zlatu finoće 999/1000, mase 6,98 grama, promjera 23 mm, nazupčana oboda, izrađeno po standardima germanskoga kovanja. Avers toga prigodnoga kovinskog novca identičan je izgledu aversa kovanica izdanih u bivšoj državi povodom 270. jubilarne Sinjske alke.
1997.
1997.
Sv. Ivan Krstitelj
Ispred župne crkve u Grabu postavljena skulptura sv. Ivana Krstitelja.1998.
1998.
Križni put
Izrađuje prvu postaju Križnog puta u Sinju – ''Isusa osuđuju na smrt''.2007.
2007.
Vratnice crkve i skulptura Gospe
Izrađuje vratnice crkve u Hrvacama. Sikiričina skulptura Gospe Sinjske postavljena u zavjetnoj kapelici u Grabu. Riječ je o prvoj skulpturi Gospe Sinjske ikada napravljenom i postavljenom.2008.
2008.
Nagrada za životno djelo
Potpisan darovni ugovor između Grada Sinja i umjetnika.U ugovoru je naznačeno da će Stipe Sikirica ''svom Cetinskom kraju ostaviti umjetnička djela koja je stvorio tijekom radnog i životnog vijeka za trajno pohranjivanje, javno izlaganje, korištenje i adekvatno skrbljenje o svim svojim kiparskim djelima, crtežima, maketama, grafikama, medaljam, plakatima, knjigama, pismima, bilješkama, fotografijama, filmovima i drugome.'' Grad Sinj mu dodjeljuje nagradu za životno djelo.
2009.
2009.
Otvorena Galerija Sikirica
Na ideju o donaciji svoje ostavštine Stipe Sikirica je došao za vrijeme posjeta Galeriji Antuna Augustinčića. Fra Mirko Marić, dugogodišnji Sikiričin prijatelj i suradnik, tom prigodom prijateljski je upitao, aludirajući na Augustinčićevu donaciju rodnom Klanjecu – Stipe, što ćeš ti sa svojim djelima? Nedugo nakon tog posjeta umjetnik je poslao pismo namjere Gradu Sinju, a tadašnja vlast sa zadovoljstvom je prihvatila njegov prijedlog. Prvotna zamisao za smještaj bogatog opusa bila je zgrada Palacine, pored Muzeja Cetinske krajine. Naime, u to vrijeme je bila aktualna zamisao o objedinjavanju Muzeja i zbirke Franjevačkog samostana, te premještanja Muzeja na novu lokaciju, pa se ova ideja nametnula kao samorazumljiva. No, kako je zbog financijskih poteškoća projekt spajanja zaustavljen, Grad je umjetniku predložio drugu lokaciju, zgradu bivše vojarne na Štaliji. Za prenamjenu zgrade izradio se i idejni projekt, arhitekta Ante Kuzmanića, kojeg je Sikirica sačuvao u svojoj privatnoj arhivi. Ipak, nakon detaljnije analize troškova koji su premašivali očekivane, od projekta se odustalo. Novo rješenje odnosilo se na prostor Alkarskih dvora, koji su tada još uvijek bili u fazi izgradnje. S obzirom na novonastale okolnosti i povezanost umjetničkog opusa Stipe Sikirice sa sinjskom Alkom, sklopljen je dogovor između Grada i umjetnika o privremenom smještaju donacije u prostor Alkarskih dvora. U kratkom vremenu uređena je Galerija Sikirica, koja je otvorila svoja vrata za javnost, simbolično, na dan Čoje, 8. kolovoza 2009. godine.2018.
2018.
Tihomil Rađa
Izrađuje bistu Tihomila Rađe.2019.
2019.
Marko Veselica
Izrađuje bistu Marka Veselice.2021.
2021.
Ante Župić
Bista-spomenik Anti Župiću.2022.
2022.
Samostalna muzejska ustanova
Galerija Sikirica postaje samostalna muzejska ustanova.''Volio bih doživjeti da Galerija bude smještena u gradski prostor, u svoj prostor, iz kojega ona može izložbeno nastupati i u drugim prostorima, pa i u Alkarskim dvorima i drugim gradovima i sredinama, ali da više ne bude u podstanarstvu.'' ( Stipe Sikirica – obitelj, život, prijatelji)