PRVI PUT U RODNOM KRAJU: OTVARA SE IZLOŽBA MIRE VUCE
U četvrtak, 25. lipnja, u 19 sati u Gradskoj galeriji Sikirica otvara se velika monografska izložba „Miro Vuco – Povratak“.
Kako u uvodnom tekstu ističe autorica izložbe, Jasmina Bavoljak – „Ovom izložbom imamo priliku prvi put publici u Sinju pokazati presjek cjelokupnog stvaralaštva umjetnika Mire Vuce, rođenog 1941. u Vojniću Sinjskom, a prisutnog na sceni već više od šezdeset godina i do umirovljenja redovitog profesora Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu. Nakon monografske izložbe koja se održala u svibnju 2025. godine u Galeriji Klovićevi dvori u Zagrebu Vucina velika želja bila je da mu se djela pokažu i u njegovom rodnom kraju. Nažalost nije to doživio, umro je 2. rujna 2025. godine, ali Povratak je ipak tu.“
Miro Vuco šarolikošću, morfološkom i tematskom raznolikošću opusa, izdvaja se kao jedinstvena pojava na hrvatskoj umjetničkoj sceni druge polovice dvadesetog stoljeća. Dobar dio njegova stvaralaštva vezan je uz pripadnost umjetničkoj grupi Biafra, koja je djelovala od 1970. do 1978., a koja je kroz umjetničke prakse aktualizirala i komentirala teme iz svijeta svakidašnjice, s alarmantnim i uzbunjujućim porukama o ugroženom ljudskom biću i društvenom zlu. To je razdoblje u kojem je Miro Vuco iznimno socijalno angažiran, buntovan i pun mladenačkog aktivizma. Osamdesetih godina radi na seriji reljefa u poliesteru i glinu, čija pulsirajuća podloga i bubrenje same površine predstavljaju uvod u taktilno slikarstvo koje će ga zaokupljati u kasnijem razdoblju života.
Izložba donosi presjek višedesetljetnog Vucina stvaralaštva, s ciljem da se sinjskoj publici po prvi put predstavi jedinstven autorski opus koji se počeo oblikovati u ozračju beznađa sedamdesetih godina prošloga stoljeća, kako su ga doživljavali pripadnici Grupe Biafra, a razvijao se sve do novih, bešćutnih vremena 21. stoljeća. Obuhvaćajući različite faze, medije i tematske preokupacije, izložba pruža uvid u kontinuitet, slojevitost i aktualnost Vucina umjetničkog djelovanja.
Miro Vuco rođen je 11. rujna 1941. godine u Vojniću Sinjskom. Nakon završene Škole primijenjenih umjetnosti u Splitu upisao je 1963. godine kiparstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, na kojoj je diplomirao 1967. godine. Od 1969. do 1971. bio je suradnik Majstorske radionice Antuna Augustinčića. Jedan je od osnivača i najistaknutijih članova umjetničke grupe Biafra, unutar koje je djelovao od 1970. do 1978. godine. Njegovo stvaralaštvo obuhvaća kiparstvo, slikarstvo i crtež, a obilježavaju ga snažna ekspresivnost, društvena angažiranost te velika morfološka i tematska raznolikost. Samostalno je izlagao na brojnim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu, a njegova se djela nalaze u muzejskim, galerijskim i privatnim zbirkama. Od 1986. godine predavao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, gdje je napredovao do zvanja redovitog profesora u trajnom zvanju. Autor je niza javnih spomenika, među kojima se izdvajaju spomenici Stjepanu Filipoviću u Opuzenu, Tinu Ujeviću u Zagrebu, Anti Starčeviću u Osijeku i Franji Tuđmanu u Kninu. Za svoj je rad primio Godišnju nagradu Hrvatskog društva likovnih umjetnika 1994. te Nagradu za životno djelo 2017. godine. U svibnju 2025. u Galeriji Klovićevi dvori u Zagrebu otvorena je njegova velika monografska izložba „Zatečeno stanje“. Preminuo je 2. rujna 2025. godine u Zagrebu.
Izložba ostaje otvorena do 11. rujna 2026. godine.
Izložba je realizirana uz financijsku podršku Ministarstva kulture i medija RH, Splitsko-dalmatinske županije i Grada Sinja.
Za potrebe realizacije izložbe Vucine radove na posudbu su ustupili – Gliptoteka HAZU, Muzej suvremene umjetnosti, Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Galerija Klovićevi dvori, Jasika Vuco Češnovar, Darko Bavoljak, Tina Marković, Branko Franceschi, Davor Paić i Slaven Perović.
Fotografija korištena za vizual: Darko Bavoljak
